Od prvog do posljednjeg dana zabava, smijeh i uzbuđenje. Mnogo smo toga vidjeli, na mnogim mjestima bili, ali najbitnije od svega jest to da smo postali prava ekipa, da smo se zbližili više no što smo mogli zamisliti i da je, zbog toga, kao i sve što je lijepo, tih osam dana proletjelo strahovito brzo. Kad smo se vratili, bili smo toliko puni dojmova da ni o čem drugom nismo znali pričati. Nakon svega, povratak kući bio je, najblaže rečeno, težak, a prilagođavanje monotonoj svakodnevici još i više.

Da, kao što već vjerojatno pogađate, i mi smo, poput mnogih prijašnjih generacija, bili na ludom i nezaboravnom maturalcu!  I to, zamislite, u prekrasnoj i po najluđim provodima poznatoj Španjolskoj!

Nismo se nadali da će biti dobro, a ispalo je čak i bolje. Pokazali smo da je moguće da u isto vrijeme budu zadovoljni i učenici, i profesori. A bome i da ponekad oni stariji znaju biti čak i luđi od nas mlađih. Ma, riječi nisu dovoljne da vam opišemo sve što smo doživjeli, na koje smo se sve načine zabavljali i kako smo sve to skupa uspjeli preživjeti…

DAN D – 02.09.04.

Iz Vele Luke krenuli smo točno u 5 i pol. Već je atmosfera na katamaranu obećavala mnogo. Nimalo pospani raspravljali smo o tome tko je ponio najviše prtljage, čemu se tko nada, tko ne podnosi vožnju autobusom, i ostalim stvarčicama koje u tom trenutku život znače, a bilo je i onih koji su, svjesni da na ostatku putovanja vjerojatno neće vidjeti mnogo sna, bezuspješno pokušavali odrijemati.

U Splitu smo se ukrcali na autobus, s bolnom spoznajom da će nam to sljedećih osam dana biti jedini dom. U Rijeci smo 'pokupili' simpatičnu vodičku Teu i hrabro krenuli dalje.

Prvu noć proveli smo u predgrađu Venecije. Nakon što smo se 'udobno' smjestili, slijedila je lagana šetnjica (gdje smo, izgubljeni i ne znajući čak ni ime hotela, na talijanskom upitali za pomoć prvog čovjeka na kojeg smo naišli i, poprilično iznenađeni, dobili drzak odgovor – na HRVATSKOM?! Nema što, svugdje nas ima!), a nakon toga zabavljalo se po sobama duboko u noć …

2. DAN

Očito nedovoljno napaćeni, ovaj nam je dan pokazao što je to pravi umor. No, nakon što smo poslije cjelodnevne vožnje napokon ugledali natpis Lloret de Mar, sve naše 'patnje' čudotvorno su nestale, a ostala je samo slatka spoznaja da smo stigli do toliko iščekivanog cilja!

Naravno, to je trebalo propisno proslaviti pa smo se ubrzo uputili prema jednom od boljih diskoteka (onima koji su bili u Lloretu, vjerojatno nešto znači ime Hollywood…), a nakon ludog provoda odmah produžili i na doručak! J

3. DAN

Ovaj dan bio je predviđen za boravak u Marinelandu (op. ur. Vodeni park) pa smo se tako siti nauživali silnih tobogana, adrenalina (uključujući bungee-jumping za one najhrabrije) i sunčanja uz pijuckanje hladne limunade. Među ostalim, pogledali smo i show s dresiranim papigama te, što se ženskom dijelu publike posebno svidjelo, show s dresiranim dupinima (hm, za detalje upitati prof. Ofeliju…).

Međutim, zabava nije prestala ni na povratku. Naime, te večeri posjetili smo i pravu, pravcatu španjolsku hacijendu, gdje smo uz ogromne količine Sangrije zadivljeni uživali (neki za stolom, neki čak i na pozornici) u flamenku, španjolskom plesu, kojeg ako ne pogledate, kao i da niste bili u Španjolskoj. 

Već dovoljno uzbudljivu večer odlučili smo potom dodatno začiniti novim izlaskom, naravno, u Hollywood, a potom i na obližnju plažu…

4. DAN

Nakon što smo se dobro 'izludirali' dan prije, sada su na red došle znamenitosti. Posjetili smo tako zaista impresivni Montserrat, a potom i Barcelonu. Nažalost, posjet novom nogometnom stadionu bio je zbog treninga domaćeg kluba zabranjen za sve posjetitelje pa smo pomalo razočarani nekih sat i pol proveli na starom stadionu.

Gaudijeva Sagrada Familia doslovno nas je ostavila bez daha svojom impozantnom veličinom i neobičnošću, a nakon toga slijedio je svojevrsni performans prekrasnih fontana na glavnom trgu. I, dok su grandiozne fontane mijenjale oblik i boju, a trgom se razlijegala poznata 'Barcelona' Freddija Mercuryja i Montserrat Caballe, ispunjeni snažnim dojmovima poželjeli smo tu zauvijek ostati!

Ipak, trebalo se vratiti u hotel, no dobro nas je raspoloženje još uvijek 'držalo' pa su nam ostanak u hotelu i spavanje i ove večeri  bili nezamislivi…

5. DAN – OPROŠTAJ S LLORETOM

Ahh, napokon slobodan dan! Nakon što smo se s tugom uspjeli spakirati, slijedili su šoping, kupanje na plaži, a potom i još jedan ludi izlazak.

6. DAN

Ovaj dan definitivno je obilježio posjet muzeju genijalnog Salvadora Dalija. Shvatili ga ili ne, ovim umjetnikom svi smo naposljetku bili oduševljeni.

Natovareni reprodukcijama, knjigama o Daliju i sličnim uspomenama nastavili smo dalje. Putem smo posjetili i tvornicu parfema (''Oki?''), a poslije cjelodnevne vožnje, energija nam se vratila čim smo ugledali prekrasnu Azurnu obalu, i zaredom gradove Cannes, Nicu, Monte Carlo i Monaco. Iako se nismo ni blizu uklapali u sav taj glamur oko nas, morali smo se isfotkati ispred svih Jaguara kraj kojih smo prošli te se usuditi pročitati cijene u izlozima raznih Chanela, Dolce Gabbana, Luis Vuittona i sl. Da, lijepo je bar sanjati!

7. DAN

Iako smo dan prije gotovo ostali zarobljeni na parkiralištu u Francuskoj, vještom intervencijom naše vodičke uspjeli smo ipak ujutro stići do Gardalanda. I dok su neki od nas brzo odustali od dugotrajnih čekanja u redovima pod vrelim suncem, drugi su si pak na sve moguće načine pokušavali podignuti adrenalin. (favoriti među najhrabrijima svakako su bili Blue Tornado i slobodni pad). Sve je to trajalo do 18:00, a zatim opet čitava noć vožnje.

8. DAN

Probudila nas je obavijest da smo upravo stigli u Split.

Kasnić nas je čekao na posljednjem doku, a mi smo, htjeli ne htjeli, morali krenuti kući.

Ovog puta vožnja je trajala preduugo. Premoreni, posljednje smo snage ipak iskoristili za prepričavanje anegdota s nezaboravnog putovanja, propitkivanja o količini Sangrije koju su ostali ponijeli za sobom (kao suvenir, naravno – ipak nema do domaće rakijice! J ) i zadnja grupna fotkanja.

Iako je putovanje bilo zaista neponovljivo, zaključili smo da ne bi bilo loše sve ovo pokušati jednog dana ponoviti, pa makar bilo samo upola ovako dobro.

Naposljetku, tko zna – možda se to jednom i dogodi. Kao što rekoh, lijepo je sanjati!