Ovog ljeta, u Božavi na Dugom otoku, održala se Škola ljudskih prava za mlade hrvatskog helsinškog odbora. Škola o ljudskim pravima je započela 18,. a trajala do 27. lipnja, a od polaznika moje škole bile smo samo Anita i ja.

Za školu na Božavi trebalo se prijaviti čak dva tjedna prije, a uvjet prijave je bila ispuna njihovog upitnika te esej u kojem je trebalo napisati i objasniti zašto se, kao pojedinci, interesiramo za prava ljudi. Za nas je sve bila novost jer ovo je bio prvi put da je neka škola na otoku uključena u Školu o ljudskim pravima koja se održavala već preko deset godina.

Iako iznenađene zahtjevom, Anita i ja smo se uspjele sjetiti par razloga zbog kojih smo bile zainteresirane za ovu temu, napisale smo esej, sve ispunile, i sljedeće što nas je čekalo bilo je samo spakirati torbe.

U Splitu smo se sastale sa tri polaznika iz matematičke gimnazije, a nakon toga smo svi zajedno krenuli autobusom prema Zadru. U autobusu su nam se još pridružile i polaznice škole i Trogira te Šibenika zajedno sa voditeljicom, Hajdi Katinac.

Na Božavu smo stigli predvečer. Prvi susret sa Božavom bio mi je već drugo razočaranje tog dana. Nakon što je Hrvatska malo ranije istog popodneva sa nerješenim rezultatom odigrala utakmicu sa Japanom u nogometu na SP-u , mi smo 'zaglavile' u malom mjestu koje je izgledalo kao da nema 400 mještana. I to još okružene nepoznatim ljudima. Bilo mi je dovoljno razočaranja za jedan dan.

No, već sutra stvari su se činile potpuno drugačije. Smještaj je bio odličan (mali apartmani sa svime potrebnim), a raspored koji je bio podjeljen prethodnu večer, iako prenatrpan, činio se zanimljiv. Predavnlja smo imali tri puta dnevno, i to dva puta aktivizam u praksi te jedan put forum kazalište. Moram odmah priznati da mi nije bilo baš lako ustajati rano i onda u vrućoj prostoriji biti puna tri sata, uz samo jednu pauzu za kavu. 

Na aktivizmu smo imali teme poput: izrade projekta, izrade izvještaja, Europskog suda u Strassbourgu; dok smo na forum kazalištu sa moderatoricom Ivanom Marijančić iz Centra za dramski odgoj izvodili razne scene na temu tlačenja i potlačenih. Forum kazalište mi ujedno bilo i najbolji te najzanimljiviji dio programa u školi.

Predavanja su nam trajala sat i po, i tada ne bi izvodili aktivizam u praksi nego slušali brojne goste predavače među kojima su bili i Žarko Puhovski-predsjednik HHO-a, Tanja Opačak-iz ureda pravobraniteljice za djecu i drugi.

Ipak, glavni razlog zbog kojeg će mi Škola na Božavi uvijek ostati u lijepom sjećanju je društvo koje je bilo tamo. Mješano društvo iz svih krajeva Hrvatske. Bilo nas je samo dvadeset i mislim da je to razlog zašto smo se svi uspjeli zbližiti i provoditi i slobodno vrijeme skupa. Nakon par dana Božava mi više uopće nije izgledala tako odbojno. Naprotiv, svima je bilo jako žao kada smo se zadnji dan morali rastati i krenuti kući.

Sada mi samo ostaje prisjetiti se svih kupanja na bazenu, igranja odbojke, ali i korisnih savjeta koje nam je ta škola prenjela. O nama i  o svijetu oko nas.