Govor ravnatelja Škole na svečanoj priredbi

Dame i gospodo!

Pozdravljam Vas u ime nastavničkog vijeća i učenika Srednje škole Vela Luka.

Pozdravljam Načelnika općine, predsjednika općinskog vijeća i članove općinskog poglavarstva.

Pozdravljam kolege ravnatelje i kolege profesore susjednih nam škola.

Pozdravljam sve prisutne večeras u dvorani.

Tijekom proteklih godina oko 1900 učenika prošlo je hodnicima naše škole, ostavivši u njoj dio svojih mladenačkih zanosa. Prošlo je i oko dvjesto profesora. Nekih više nema, ali žive u nama.

Molim vas da minutom šutnje odamo počast umrlim učenicima i profesorima naše škole.

Neka  im je vječna slava.

Dame i gospodo

Velolučani su oduvijek nastojali stvoriti što bolje uvjete za školovanje svoje djece.

Prvi korak učinjen je 1857. godine osnivanjem osnovne škole, čime su stvoreni temeljni uvjeti  za razvoj i napredak Vele Luke u području odgoja i obrazovanja.

Kvalitetni pomak učinjen je 1926. godine utemeljenjem građanske škole.

Osnivanje takve škole moglo bi se smatrati početkom strukovnog obrazovanja u Veloj Luci, ali ne i srednjoškolskog obrazovanja koje bi davalo završnost u nekom zanimanju.

Razvoj srednjeg i strukovnog školstva počinje 1. 12. 1952. godine osnivanjem i početkom rada Škole učenika u privredi,  koje je sljednica Srednja škola Vela Luka.

Zato ove školske godine obilježavamo pedesetu obljetnicu utemeljenja Srednje škole Vela Luka.

Većih problema i priprema za otvaranje škole nije bilo, jer je to jednostavno bila  potreba mjesta koju su osjetili Velolučani i koju su razumjele tadašnje vlasti.

Sve promjene koje su se posljednjih 50 godina događale u odgojno obrazovnom sustavu škola je uspješno pratila, prilagođavala se njima organizacijski i kadrovski.

U skladu s tim promjenama mijenjala je organizaciju pa i naziv: Škola za učenike u privredi, Brodograđevna škola i danas Srednja škola Vela Luka.

Najveće promjene u organizaciji škole dogodile su se 1977. godine kada je Brodograđevna škola Vela Luka ukinuta kao samostalna ustanova i udružena s Gimnazijom Korčula i Školom s praktičnom obukom Korčula u jedinstveni Centar za usmjereno obrazovanje Korčula sa sjedištem u Korčuli.

Centar je ukinut 1992. godine, i od tada škola ponovo djeluje kao samostalna ustanova.

Sve veća potreba za kadrovima sa visokom stručnom spremom rezultirala je 1970. godine idejom o otvaranju odjela opće gimnazije u Veloj Luci.

Uz podršku i pomoć ondašnje Mjesne zajednice, političkih organizacija, Osnovne škole Vela Luka, poduzeća i mnogih pojedinaca iz Vele Luke te Gimnazije Korčula, otvoren je  1970./71. školske godine područni odjel Gimnazije Korčula u Veloj Luci.

Nažalost ovaj je odjel postojao samo jednu školsku godinu, ali njegovo otvaranje  je tada pružilo još jednu mogućnost školovanja učenicima te je doprinijelo razvoju srednjeg školstva u mjestu.

Gimnazijsko obrazovanje u Veloj Luci ponovo se organizira 1990. godine, najprije program prirodoslovno – matematičke a zatim opće gimnazije sve do danas.

Povećanje broja učenika, sve veći zahtjevi u organizaciji nastave, uvođenje novih oblika rada s učenicima itd., sve je to ubrzo nakon početka rada škole otvorilo problem prostora.

Razumijevanje Uprave Osnovne škole, u čijoj je zgradi radila Škola učenika u privredi bilo je stalno, ali, uza sve to, teškoće u radu postajale su sve veće, pa je bilo nužno tražiti novi prostor za rad škole.

Iz zgrade Osnovne škole, škola se 1968. godine preselila u zgradu na Badu, a od 1986. godine u adaptiranu i dograđenu zgradu bivše Etivačnice u kojoj i danas radi.

Danas Srednja škola Vela Luka ima 207 učenika u 11 razrednih odjela koji se školuju u zanimanjima: opća gimnazija, ekonomist, prodavač, brodomehaničar, automehaničar i elektroničar – mehaničar.

U školi radi ukupno  30  radnika od kojih  25  nastavnika.

Materijalni položaj škole je zadovoljavajući, ali u novim uvjetima moramo tražiti načine za materijalno pa  i prostorno poboljšanje.

Osim redovne nastave koja se realizira prema propisanim nastavnim planovima i programima, učenici škole sudjeluju u radu više grupa slobodnih aktivnosti koje se odvijaju tijekom godine, kao i u povremenim aktivnostima koje škola organizira. Spomenimo: Školski list, Dramsku družinu, Školski sportski klub sa svojim sekcijama, razni oblici provođenja školskog preventivnog programa, ekološke i dobrotvorne akcije.

Stalan je i rad s učenicima koji pokazuju želju naučiti više od onoga što je redovnim programom predviđeno. Takvi učenici sudjeluju na međuopćinskim, županijskim i međužupanijskim natjecanjima, gdje većinom postižu vrlo dobre rezultate. Mnogi su bili visoko plasirani, posebno na natjecanjima iz kemije, a neki od njih stekli su pravo sudjelovanja i na državnom natjecanju.

U realizaciji svih programa, nastavnih i vannastavnih, škola se i danas susreće s mnogobrojnim problemima. Za njihovo rješavanje treba nam suradnja mjesta, roditelja i učenika, koju ćemo nadam se i u buduće imati.

Poštovane dame i gospodo

Osnivanjem Škole učenika u privredi omogućeno je velolučkoj privredi školovati mlade stručne kadrove i na taj način stvoriti pretpostavke za svoj napredak.

Napredak gospodarstva i cijelog mjesta s druge strane stvarao je uvjete za razvoj i bolji rad škole.

Promjene koje su se događale u odgojno - obrazovnom sustavu u 50 godina postojanja škole nalagale su stalno prilagođavanje.

Mijenjali su se radni uvjeti, bilo je povoljnih i nepovoljnih događanja i valjalo se svemu tome prilagoditi da bi škola opstala.

Škola se kadrovski popunjavala postupno, usporedo s njezinim razvojem i u skladu s programima koje je realizirala.

Posebno je teško bilo prvih 10 godina rada škole kada je imala samo jednog stalnog zaposlenog nastavnika, koji je ujedno bio i upravitelj, a većinu nastave realizirali su vanjski suradnici. Sto četrdeset i sedam vanjskih suradnika koji su u školi radili u ovih 50 godina, iako većinom bez pedagoške naobrazbe, prenosili su učenicima svoje stručno i praktično znanje na najbolji mogući način.

Bili su odlična veza između poduzeća ili ustanova u kojima su bili stalno zaposleni te škole.

Krug škola – gospodarstvo – škola savršeno je funkcionirao, a vanjski suradnici bili su čvrsti dio toga kruga.

Fluktuacija nastavnika bila je česta, stvarala je velike probleme u radu, a smanjila se tek posljednjih 15 godina.

U ovih 50 godina u školi je radilo stotinjak stalno zaposlenih nastavnika. Neki su dolazili iz drugih sredina i nakon kratkog vremena odlazili. Većina njih je davala školi  maksimum, unosila inovacije u odgojno – obrazovni rad unapređujući tako cjelokupan rad škole.

U proteklih 50 godina škole postupno su rješavani mnogi problemi koji su pratili njen život i rad. Poteškoće su bile s prostorom i opremljenošću,  ali uz pomoć stanovništva, poduzeća i mjesta kao cjeline teškoće su ipak rješavane. To pokazuje da su Velolučani od osnivanja imali razumijevanja za školu i da su bili svjesni njezine važnosti za svoje mjesto.

Zauzvrat, škola je ispunjavala svoj zadatak školujući učenike za razne profile kvalificiranih radnika koji su bili potrebni gospodarstvu. Isto tako se trudila prilagoditi interesima i potrebama za školovanje drugih profila. Na taj način omogućila je većini učenika da svoje srednjoškolsko obrazovanje završe u Veloj Luci i da nakon toga uspješno nastave školovanje na fakultetima i višim školama u drugim sredinama.

Pedeset godina u životu jedne škole, koju je iznjedrio sam život i potreba vremena, nije ni puno ni malo. U tih pedeset godina, bilo je uspona i padova, uspjeha i neuspjeha, ali je uvijek bilo volje i želje za boljim. Škola je živjela za svoje mjesto i s njim, a mjesto ju je stalno pomagalo. Nju nisu činili samo učenici i nastavnici, već i mnogi "meštri" velolučkih poduzeća koji su prenosili svoja praktična iskustva na mlađe i tako bili nositelji praktičnog rada učenika. Činili su je sportski klubovi i kulturno – umjetnička društva u kojima su učenici bili aktivni članovi. Dio škole bile su i razne akcije koje su se organizirale u mjestu ili su ih organizirali sami učenici sa svojim nastavnicima.

U sadašnjoj teškoj gospodarskoj situaciji veza škole i mjesta je oslabila, ali se nadamo da će Vela Luka opet naći način kako da joj pomogne, ne samo da opstane, već i da poboljša svoj rad.

Razvoj ili stagnacija  škole uvijek je bio sukladan razvoju ili stagnaciji Vele Luke. Kao nekada, i danas ona u sebi nosi "znakove vremena". Možda će vrijeme koje dolazi udahnuti novi polet ovoj školi i cijeloj Veloj Luci.

Teško je živjeti i raditi na otoku, zato je za opstanak škole, njezin razvoj i kvalitetni rad trebalo uložiti znatno više nego što pretpostavlja jedan profesionalni rad. Mnogo je volje, truda i odricanja pa i entuzijazma trebalo uložiti da bi škola opstala i postigla nivo koji danas ima.

Stoga zahvaljujemo svima koji su prije vodili školu: pok. Petru Stipkoviću, pok. Ivi Zecu, Antunu Petkoviću - Gigu, Josipu Žuveli, Franku Dragojeviću, Nevenku Šeparoviću, Vojku Tabainu i Nadi Stipković, svima nastavnicima, stalno zaposlenim i vanjskim suradnicima te ostalim zaposlenima koji su radili u školi tijekom proteklih 50 godina.

Zahvaljujemo poduzećima, ustanovama, posebno Osnovnoj školi Vela Luka, privatnim obrtnicima i pojedincima koji su na bilo koji način pomagali rad i organizaciju škole.

Zahvaljujemo Ministarstvu prosvjete i športa, Županiji Dubrovačko – neretvanskoj i Općini Vela Luka na potpori i razumijevanju specifičnosti koje naša škola ima.

U znak zahvalnosti škola će naknadno dodijeliti zahvalnice svima koji su tijekom 50 godina na bilo koji način pomagali školu.

I na kraju upućujem iskrene čestitke svim kolegama profesorima, ostalim radnicima škole i našim učenicima, i ujedno im zahvaljujem za njihov rad i suradnju .